Bobath koncept nastaje 1943.god., kada je učiteljica gimnastike, a kasnije fizioterapeut, Berta Bobath (1907 - 1991) tretirala jednog hemiplegičnog pacijenta, poznatog slikara portreta, čije stanje je ocijenjeno kao nepopravljivo. Unatoč toj postavci, Berta Bobath je, u radu s njime, primjetila da može svojim rukama pozitivno utjecati na umjetnikovu pokretljivost.

Kasnije je njezin muž, liječnik i neurolog, Karel Bobath (1905 - 1991), postavio o tome znanstvenu teoriju i razradio studije.

Iznenada je postalo jasno kako oštećeni živčani sustav (SŽS) može unatoč oštećenju ponovo učiti. Ostala područja mogu preuzeti funkcije koje su prije bile vršene od strane oštećenog tkiva. Putem novih veza omogućeno je učenje novih funkcija.

Ta sposobnost novog organiziranja nazvana je "plastičnost" SŽS-a. Plastičnost je ovisna o korištenju i rezultat je zajedničkog rada između čovjeka i okoline. Za učenje su potrebni motivacija i svjesnost (koncentracija). Odlučujuće uz to je i kako se čovjek razvija(o) i kako (je)uči(o).